U haosu današnjice, kada čovek više ne zna koga pozdravlja u slučajnom prolazniku, svaki znak raspoznavanja je postao sumnjiv, titule ispred ili iza imena najradije ne čitam. Činim to i sa svojim potpisivanjem. Zato što lažne vrednosti danas javno paradiraju na sceni, i zato, što je sve manje onih, koji dižu glas za ponovnu izgradnju institucije vrednosti.
Baš ovih dana na značajnoj manifestaciji ocenjivanja vina počasni gosti komisija, pozvani kao vitezovi, a po profesiji veoma udaljeni od vinarstva, bili su zvanično nazvani ENOLOZIma. Valjda zato, što su drugi članovi komisije bili Prof. Dr. ili Mr. vin., somelier, a oni bi bili samo mašinski tehničar ili poljoprivrednik. Ne bi ni bilo neobično da se ne radi o VINU i o ENOLOGIJI, i o činjenici, da se takvo oficijelno (školsko) zvanje moglo steći do skora samo u inostranstvu. E, od pre nepunih godinu dana, takva škola počela je sa radom i kod nas, u Beogradu. To je BELVIN – škola vina. (more…)
I jesen prolazi, obrali smo vinograde, novo vino vri u podrumu, konačno malo da odahnemo i da se vratimo pisanju, knjigama, i našem blogu.
Sve je više literature o vinu ili, tačnije vinima, jer je i vina sve više u prodavnicama, vinotekama. Onih velikih i poznatih vina, i vina novopečenih naših, jedino nas nema nigde, nas malih porodičnih vinara, jer nas je novi Zakon o vinu potezom pera izbrisao sa liste postojećih. Tako su naša vina sada „tajna“ vina ili „zabranjena“ vina, ali o tome u nekom od sledećih postova. Sada imam nameru da besedim o famoznoj terminologiji opisa pojedinih vina, rečniku, koji prevazilazi okvire snobizma i daje beskonačne mogućnosti svakome da mašta o sličnostima koje opisuju doživljaj vina. U opisu takvog doživljaja degustacije sve je dozvoljeno!
Otvorimo bilo koji katalog vina, ili uzmemo u ruke bocu vina i pročitajmo šta piše na etiketi. Čitanje etiketa jeste posebna pismenost, jer zavisi od porekla boce: druga su značenja i obavezni ili dozvoljeni sadržaji u Francuskoj, nego u Španiji, drugačiji u Nemačkoj, drugačiji u Italiji. Ali ni to nije današnja tema. Mene interesuje deo teksta, koji je na našim bocama skoro obavezan, a u raznim stručnim ocenama naših cenjenih enologa i someljijera prosto epska. Naravno i u stranoj literaturi je ovakav opis sasvim sličan, no, otkad se i kod nas ponovo počelo sve više da se priča o vinu, mnogi moji prijatelji, neki čak vrsni hedonisti, poznavaoci vina, nasmeše se kad čuju: šumsko voće, miris banane, ukus kože, tralala… (more…)
Voleo bih, kad bih mogao da o vinogradarsko-vinarskim udruženjima u mojoj okolini pišem uzvišeno, sa ponosom. Voleo bih, kad bi bila istina, da su udruženja pokretači aktivnosti sitnih vinara, da ih pomažu, upućuju ih na ispravan put egzistencije u društvu,
kao vredni majstori spravljanja autohtonih vina, da organizuju prolaz kroz lavirinte silnih propisa i zakona (pa i bezzakonitosti). Da predlažu zakonske izmene i pospešuju razvoj tržišta za male proizvođače grožđa i vina. Ali, gospodo, to ne mogu reći, jer barem ovde, u svom dnevniku (blogu) moram biti iskren prema sebi, i priznati: sami smo. (more…)
Priznajem: vino i vinograd mi trebaju da bih pobegao. Za mene mnogi bi rekli: “ima nizak prag osetljivosti”, drugi bi: “kriterijumi su mu nerealno visoki, živi u oblacima”. “Uz to je još i tvrdoglav, i uporan ko mazga”. “Težak je ko blato…” – Iako ni jedan od njih nije imao strpljenja, znanja i razumevanja da
suoči svoje argumente sa mojima. Zašto? Pa zato, što je danas vladavina jeftinog haosa, zato što vladaju bezvredni dnevni političari, i zato što sve što je dobro, povuklo se u duboku pozadinu, u virtualni svet. Ne, gospodo. Mi ne govorimo isti jezik, pa nam se komunikacija malo pokvarila. (more…)
Komentari