Ovo bi trebalo da je priča o jednom izuzetnom vinu, ili doživljaju degustacije, ali nije. Izuzetno vino, koje smo degustirali u porodičnom krugu je stvarno izuzetno: Jacob’s Creek Reserve Barossa Shiraz 2007. Sira (Syrah, Shiraz) je i inače jedna od mojih omiljenih vrsta vina, koje se pije u posebnim prilikama. Loš Sira (izuzev nekih domaćih eksperimenata) još nisam probao, ali zato beležim izuzetna i još bolja. Vylyan-ov Villányi Syrah 2003, je na vrhu rang liste, probali smo ga prošle godine u Pešti. Kod kuće je pravi hit bio Dibonis-ov Sira, koji se danas zove DiShiraz cuveé; oduševio me pre nekoliko godina, danas je svakako među najboljima na domaćem tržištu, ali ni nalik na one prve boce, i daleko od svetskih standarda. Šta čini Sira toliko kvalitetnim, kako postaje tako dzsemast, balsamičan, pun kompleksnih aroma, gust i baršunast, a istovremeno je voćast i pitak? Nekoliko važnih stvari, a sve ćemo odmah pročitati sa etikete. (more…)
Enologija je enološka tehnologija, tehnologija vina. Toliko, i ne više od toga. Ne prihvatam tezu, da je enologija umetnost, da je kulturološka nauka, da je to zanat u velu mistike. To jeste zanat, ali zanat sa čvrstom naučnom i tehnološkom podlogom. Enologija je jedan od izazova modernih tehničkih i prirodnih nauka, bojište, gde se čovek i njegovo znanje svakodnevno upoređuje sa genijalnošću majke prirode. Naravno, priroda pobeđuje, a čovek uči.
Pitao sam seljake, zašto su protiv upotrebe selektivisanih kvasaca, a oni su odgovorili: to je hemija. To nije hemija, to je mikrobiologija i biohemija, dodavali kvasac ili ne. Onda sam ih pitao, zašto ne seju seme kukuruza od ovogodišnjeg roda, već seju kupljenu semensku robu? E onda sam dobio lekciju o selekcijama i genotipovima od jednog punog školskog časa. U jednoj od mojih omiljenih knjiga Amerikanac doslovce izjavljuje: mi mali, kućni proizvođači vina možemo pouzdano praviti dobra vina samo, ako koristimo specijalne sojeve kvasaca, za koje znamo šta i kako rade, a neki Francuzi dozvoljavaju sebi taj luksuz da puste divlje kvasce u akciju, jer imaju moćne laboratorije, i peglaju proces vrenja, ako izmakne kontroli. A proces, bogami, izmiče često i kod opremljenih vinarija sa modernom tehnologijom i iskusnim inženjerima.
Postoji večita diskusija kod vinogradara i malih proizvođača vina, pa i u redovima ljubitelja vina, šta je to “tradicionalna proizvodnja vina”, “prirodno vrenje”, a šta “hemija” i “veštačke manipulacije” u proizvodnji? Većina njih, koji se bune protiv modernizacije je odbrana tzv. tradicionalnog u cilju opravdavanja nemogućnosti da se drugačije proizvodi. Ta nemoć potiče pre svega zbog nemanja para za investiranje, ali i zbog neznanja i nestručnosti. Jer vino, pravo domaće vino, kažu oni, nastaje samo, priroda nam ga daje, a čovek može samo da ga pokvari ako se uplete sa svojim pametovanjem. Da li je baš tako?
Ali, pre nego li odgovorim na ovo pitanje, ispričam svoje argumente za i protiv. Dozvolite mi da prepričam jednu ruralnu anegdotu koja se (navodno) stvarno dogodila – meni su je pričali sa imenima i prezimeninma aktera, koje i lično poznajem. (more…)
Komentari