Konačno, i Zrenjanin ima svoje udruženje, koje okuplja vinogradare, vinare i sve one, koji su poklonici kulta vina. Ova nevladina organizacija je imala osnivačku skupštinu 5. novembra 2010.g., gde je usvojen Statut udruženja, i zacrtani osnovni ciljevi i zadaci. Konačno, kažem zato, što govoreći o vinu ovdašnjem, godinama se viori hvalospev o seoskim udruženjima Srednjeg Banata: Aradac, Melenci, Orlovat, Taraš, kao da u gradu na Begeju žive samo nemi posmatrači, a da se sve oko vina dešava tamo, u selima okolo grada. Tačno je, da su vinogradi izvan grada, ali su tako i izvan sela.
Tačno je, da se žitelji sela pretežno bave poljoprivredom, pa im je i vinogradarstvo skoro struka, ali i u gradu ima dosta poljoprivrednika. Tačno je, da u gradu živi većina akademskih građana, ali i na selu ima intelektualaca. Međutim, selo je selo, a grad je ipak grad. Na kraju krajeva, gde bi seljani prodali svoje vino, ako ne onima iz grada, koji rado dolaze ne samo da kupe odličan Otonel ili Frankovku, već dolaze i na sve seoske priredbe, gde se po pravilu lepo provedu. Činjenica je i to, da dosad, mnogi zrenjaninci su bili primorani da se učlane u seoska udruženja, samo zato, što u Zrenjaninu takvog udruženja nije bilo. I sam nosim bogato iskusdtvo iz takvog članstva: 8 godina u Aracu. (more…)
Kontraverznost svakog ocenjivanja vina je neminovna. Pomislimo samo na neke od krilatica koje prate kult vina: “Svako vino ima svog vinopiju”, “Nema dva ista vina na svetu, kao što ne postoji dva identična čoveka na svetu”, ili
“Za svaku priliku posebno vino”. Finding your style – pronađi sebe, odredi svoje jedinstvene kriterijume kada i šta piti: someljerstvo počinje priznanjem da je pravilo da nema pravila.
U jednom ranijem pisaniju sam se poklonio genijalnosti ocenjivanju vina u smislu takmičarskog vrednovanja. I dalje ne odustajem od tog stava. Subjektivnost ocenjivača daje objektivne ocene. (more…)
Postoji značajna razlika između ocenjivanja vina i ocenjivanja u drugim sferama, bilo to moda, književna dela, arhitektonski projekti ili makar i sport (ako se uopšte može sportom nazivati današnja takmičenja u fudbalu, košarci, ali makar i u atletici…). Uticaj subjektivnosti, koja ne potiče od subjekta ocenjivača, već od subjekta ko se takmič
i, ili čiji uzorak se takmiči. Dali treba naglašavati koliki je uticaj na vrednovanje nekog dostignuća samo saznanje, da ono potiče od dotičnog n.n., ili je vezan za ličnost gospodina x.? Pa to je očigledno! Dodajmo tome i današnju našu jadnu situaciju, kada praktično ne postoji sistem vrednosti, pa interese sitnih moćnika, koji veruju (a to i dokazuju), da parama sve mogu kupiti. Teško mi je verovati u ovim uslovima u brendove, i ne dajem ni groš na ocene koje dolaze od “eminentnih ocenjivača”.
Komentari