Voleo bih, kad bih mogao da o vinogradarsko-vinarskim udruženjima u mojoj okolini pišem uzvišeno, sa ponosom. Voleo bih, kad bi bila istina, da su udruženja pokretači aktivnosti sitnih vinara, da ih pomažu, upućuju ih na ispravan put egzistencije u društvu,
kao vredni majstori spravljanja autohtonih vina, da organizuju prolaz kroz lavirinte silnih propisa i zakona (pa i bezzakonitosti). Da predlažu zakonske izmene i pospešuju razvoj tržišta za male proizvođače grožđa i vina. Ali, gospodo, to ne mogu reći, jer barem ovde, u svom dnevniku (blogu) moram biti iskren prema sebi, i priznati: sami smo. (more…)
Komentari