Koliko je vino vezano za običaje? Koliki je uticaj mode na vino? Kolika je povratna sila prometa (potrošnje) vina na njenu proizvodnju? Ne mislim na količinu, već na stilove vina koji se dominantno proizvode. Dali je tradicija ponovo važna za nas? Važna za proizvođače vina, važna za potrošače.
Ali, šta je tradicija? Obazrivo ispipavamo korene, kao da je do juče bila zabranjena. Vreme sadašnje vešto traži odgovore iz prošlosti za sopstveno opravdanje. I u tom procesu ne mogu se sakriti namere koje zahtevaju primenu principa: cilj opravdava sredstva. Ježim se od svemoćne mašinerije ustalasalog lažnog folklora, tvorca kiča i jeftine masovnosti. Naprosto me hvata strah od izgovaranja imenica poput: “običaj”, “tradicija”, “autohtono”, “narodno”, “domaće vino”, “zavičajac”. Reči ogoljeni od izvornog značenja, sadržaja, naprosto floskule, izgovor, da se proda jeftina roba, da se oproste svi ugrađeni promašaji, da se ogradimo od ionako srušenog sistema vrednosti – ko zna, još će vaskrsnuti iz mrtvih, i eto nama belaja: vraćamo se u red i rad, pa naše spravljeno vince ni na pijaci više nećemo moći prodati! Vino je ipak svetinja. Za mene je iznad dnevne politike, seoskih vinskih svetkovina, daleko od plastične ambalaže, daleko od nametnute mode, iznad patetičnog nostalgisanja, i izvan domašaja onih, koji bi ga koristili za opijanje i pretvaranje folklora u kič. Pravo vino je elegantno i odvažno, pravo vino obično ne žele ni da vide oni, koji ga ne zaslužuju. Takvi će naći svoje “domaće vino”, jeftino a mlogo, jer ga nažalost ima, i sve više ga ima. (more…)
Konačno, i Zrenjanin ima svoje udruženje, koje okuplja vinogradare, vinare i sve one, koji su poklonici kulta vina. Ova nevladina organizacija je imala osnivačku skupštinu 5. novembra 2010.g., gde je usvojen Statut udruženja, i zacrtani osnovni ciljevi i zadaci. Konačno, kažem zato, što govoreći o vinu ovdašnjem, godinama se viori hvalospev o seoskim udruženjima Srednjeg Banata: Aradac, Melenci, Orlovat, Taraš, kao da u gradu na Begeju žive samo nemi posmatrači, a da se sve oko vina dešava tamo, u selima okolo grada. Tačno je, da su vinogradi izvan grada, ali su tako i izvan sela.
Tačno je, da se žitelji sela pretežno bave poljoprivredom, pa im je i vinogradarstvo skoro struka, ali i u gradu ima dosta poljoprivrednika. Tačno je, da u gradu živi većina akademskih građana, ali i na selu ima intelektualaca. Međutim, selo je selo, a grad je ipak grad. Na kraju krajeva, gde bi seljani prodali svoje vino, ako ne onima iz grada, koji rado dolaze ne samo da kupe odličan Otonel ili Frankovku, već dolaze i na sve seoske priredbe, gde se po pravilu lepo provedu. Činjenica je i to, da dosad, mnogi zrenjaninci su bili primorani da se učlane u seoska udruženja, samo zato, što u Zrenjaninu takvog udruženja nije bilo. I sam nosim bogato iskusdtvo iz takvog članstva: 8 godina u Aracu. (more…)
Komentari