Ovo bi trebalo da je priča o jednom izuzetnom vinu, ili doživljaju degustacije, ali nije. Izuzetno vino, koje smo degustirali u porodičnom krugu je stvarno izuzetno: Jacob’s Creek Reserve Barossa Shiraz 2007. Sira (Syrah, Shiraz) je i inače jedna od mojih omiljenih vrsta vina, koje se pije u posebnim prilikama. Loš Sira (izuzev nekih domaćih eksperimenata) još nisam probao, ali zato beležim izuzetna i još bolja. Vylyan-ov Villányi Syrah 2003, je na vrhu rang liste, probali smo ga prošle godine u Pešti. Kod kuće je pravi hit bio Dibonis-ov Sira, koji se danas zove DiShiraz cuveé; oduševio me pre nekoliko godina, danas je svakako među najboljima na domaćem tržištu, ali ni nalik na one prve boce, i daleko od svetskih standarda. Šta čini Sira toliko kvalitetnim, kako postaje tako dzsemast, balsamičan, pun kompleksnih aroma, gust i baršunast, a istovremeno je voćast i pitak? Nekoliko važnih stvari, a sve ćemo odmah pročitati sa etikete. (more…)
Bezkompromisno o sistemu vrednosti – ovako ću početi ovaj tekst. Pošto od svih upitanih Da li smatrate, da grad Zrenjanin treba ovakvu manifestaciju?, svi, tj. 100% njih je odgovorilo potvrdno, nakon četiri godine i četiri Vinskih Večeri, vreme je da se napiše zaključak i pouka.
Neko će primetiti, da su upitani bili gosti, pa naravno da neće reći da im se ne sviđa, i da su bacili pare. Ja ću protivreći argumentom, da onaj ko nije ni probao, taj i ne može znati dali je dobro ili loše. Zatim, u anketi je bilo 19 pitanja, i statistika govori da su upitani veoma strogo i zainteresovano odgovorili: treba, još kvalitetnije, još stručnije. Po svaku cenu. A cena za date usluge i doživljaj, merena u dinarima je za 80% njih zadovoljavajuća, za 15% njih čak niska (!). Svega je jedna osoba od upitanih odgovorila da je cena visoka. Oni, koji su rekli da je cena niska verovatno su obavešteniji, ili realniji u proceni, pošto ekenomske kalkulacije nakon podvlačenja linije govore o negativnom bilansu. Naravno, da smo to znali unapred, želeli smo da cena ostane ista kao i prošle godine, i tako smo i uradili. Gubitak će se pokriti (nadamo se) iz datih i zakasnelih donacija. I ako se i ne vrati, smatraćemo to investicijom u kulturu, u KULTURU VINA. (more…)
Koliko je vino vezano za običaje? Koliki je uticaj mode na vino? Kolika je povratna sila prometa (potrošnje) vina na njenu proizvodnju? Ne mislim na količinu, već na stilove vina koji se dominantno proizvode. Dali je tradicija ponovo važna za nas? Važna za proizvođače vina, važna za potrošače.
Ali, šta je tradicija? Obazrivo ispipavamo korene, kao da je do juče bila zabranjena. Vreme sadašnje vešto traži odgovore iz prošlosti za sopstveno opravdanje. I u tom procesu ne mogu se sakriti namere koje zahtevaju primenu principa: cilj opravdava sredstva. Ježim se od svemoćne mašinerije ustalasalog lažnog folklora, tvorca kiča i jeftine masovnosti. Naprosto me hvata strah od izgovaranja imenica poput: “običaj”, “tradicija”, “autohtono”, “narodno”, “domaće vino”, “zavičajac”. Reči ogoljeni od izvornog značenja, sadržaja, naprosto floskule, izgovor, da se proda jeftina roba, da se oproste svi ugrađeni promašaji, da se ogradimo od ionako srušenog sistema vrednosti – ko zna, još će vaskrsnuti iz mrtvih, i eto nama belaja: vraćamo se u red i rad, pa naše spravljeno vince ni na pijaci više nećemo moći prodati! Vino je ipak svetinja. Za mene je iznad dnevne politike, seoskih vinskih svetkovina, daleko od plastične ambalaže, daleko od nametnute mode, iznad patetičnog nostalgisanja, i izvan domašaja onih, koji bi ga koristili za opijanje i pretvaranje folklora u kič. Pravo vino je elegantno i odvažno, pravo vino obično ne žele ni da vide oni, koji ga ne zaslužuju. Takvi će naći svoje “domaće vino”, jeftino a mlogo, jer ga nažalost ima, i sve više ga ima. (more…)
Konačno, i Zrenjanin ima svoje udruženje, koje okuplja vinogradare, vinare i sve one, koji su poklonici kulta vina. Ova nevladina organizacija je imala osnivačku skupštinu 5. novembra 2010.g., gde je usvojen Statut udruženja, i zacrtani osnovni ciljevi i zadaci. Konačno, kažem zato, što govoreći o vinu ovdašnjem, godinama se viori hvalospev o seoskim udruženjima Srednjeg Banata: Aradac, Melenci, Orlovat, Taraš, kao da u gradu na Begeju žive samo nemi posmatrači, a da se sve oko vina dešava tamo, u selima okolo grada. Tačno je, da su vinogradi izvan grada, ali su tako i izvan sela.
Tačno je, da se žitelji sela pretežno bave poljoprivredom, pa im je i vinogradarstvo skoro struka, ali i u gradu ima dosta poljoprivrednika. Tačno je, da u gradu živi većina akademskih građana, ali i na selu ima intelektualaca. Međutim, selo je selo, a grad je ipak grad. Na kraju krajeva, gde bi seljani prodali svoje vino, ako ne onima iz grada, koji rado dolaze ne samo da kupe odličan Otonel ili Frankovku, već dolaze i na sve seoske priredbe, gde se po pravilu lepo provedu. Činjenica je i to, da dosad, mnogi zrenjaninci su bili primorani da se učlane u seoska udruženja, samo zato, što u Zrenjaninu takvog udruženja nije bilo. I sam nosim bogato iskusdtvo iz takvog članstva: 8 godina u Aracu. (more…)
Komentari