U haosu današnjice, kada čovek više ne zna koga pozdravlja u slučajnom prolazniku, svaki znak raspoznavanja je postao sumnjiv, titule ispred ili iza imena najradije ne čitam. Činim to i sa svojim potpisivanjem. Zato što lažne vrednosti danas javno paradiraju na sceni, i zato, što je sve manje onih, koji dižu glas za ponovnu izgradnju institucije vrednosti.
Baš ovih dana na značajnoj manifestaciji ocenjivanja vina počasni gosti komisija, pozvani kao vitezovi, a po profesiji veoma udaljeni od vinarstva, bili su zvanično nazvani ENOLOZIma. Valjda zato, što su drugi članovi komisije bili Prof. Dr. ili Mr. vin., somelier, a oni bi bili samo mašinski tehničar ili poljoprivrednik. Ne bi ni bilo neobično da se ne radi o VINU i o ENOLOGIJI, i o činjenici, da se takvo oficijelno (školsko) zvanje moglo steći do skora samo u inostranstvu. E, od pre nepunih godinu dana, takva škola počela je sa radom i kod nas, u Beogradu. To je BELVIN – škola vina. (more…)
Enologija je enološka tehnologija, tehnologija vina. Toliko, i ne više od toga. Ne prihvatam tezu, da je enologija umetnost, da je kulturološka nauka, da je to zanat u velu mistike. To jeste zanat, ali zanat sa čvrstom naučnom i tehnološkom podlogom. Enologija je jedan od izazova modernih tehničkih i prirodnih nauka, bojište, gde se čovek i njegovo znanje svakodnevno upoređuje sa genijalnošću majke prirode. Naravno, priroda pobeđuje, a čovek uči.
Pitao sam seljake, zašto su protiv upotrebe selektivisanih kvasaca, a oni su odgovorili: to je hemija. To nije hemija, to je mikrobiologija i biohemija, dodavali kvasac ili ne. Onda sam ih pitao, zašto ne seju seme kukuruza od ovogodišnjeg roda, već seju kupljenu semensku robu? E onda sam dobio lekciju o selekcijama i genotipovima od jednog punog školskog časa. U jednoj od mojih omiljenih knjiga Amerikanac doslovce izjavljuje: mi mali, kućni proizvođači vina možemo pouzdano praviti dobra vina samo, ako koristimo specijalne sojeve kvasaca, za koje znamo šta i kako rade, a neki Francuzi dozvoljavaju sebi taj luksuz da puste divlje kvasce u akciju, jer imaju moćne laboratorije, i peglaju proces vrenja, ako izmakne kontroli. A proces, bogami, izmiče često i kod opremljenih vinarija sa modernom tehnologijom i iskusnim inženjerima.
Postoji večita diskusija kod vinogradara i malih proizvođača vina, pa i u redovima ljubitelja vina, šta je to “tradicionalna proizvodnja vina”, “prirodno vrenje”, a šta “hemija” i “veštačke manipulacije” u proizvodnji? Većina njih, koji se bune protiv modernizacije je odbrana tzv. tradicionalnog u cilju opravdavanja nemogućnosti da se drugačije proizvodi. Ta nemoć potiče pre svega zbog nemanja para za investiranje, ali i zbog neznanja i nestručnosti. Jer vino, pravo domaće vino, kažu oni, nastaje samo, priroda nam ga daje, a čovek može samo da ga pokvari ako se uplete sa svojim pametovanjem. Da li je baš tako?
Ovih dana već drugi put sam diskretno kritikovan zbog izbora sorti vinove loze koju gajim. Dobronamerno, iskreno se čude moji sagovornici: kad tako od srca neko ponovo sadi vinograde i pravi vina, zašto baš Kaberne, zašto Šardone, zašto ne neka Naša stara sorta? Jer ta svetska vina prave po celom svetu. Zašto mi moramo uvek kopirati njih, naše je ipak interesantnije i za ceo svet, ne samo za nas!
Zvuči potpuno logično, i na trenutke se i postidim, osećam se snobom. Moja zbunjenost dolazi iz neznanja. Iz nepoznavanja šta je to Naše? Koje su to naše autohtone sorte, recimo Banata. (more…)
U poslednje vreme nerado putujem. Više volim da sam kod kuće, u vinogradu ili podrumu. Dva razloga, međutim, pokreću me i iz najdublje meditacije i povučenosti: prvi razlog je VINO ili vinogradarstvo (uglavnom druženja sa kolegama u struci, takmičenja, stručna predavanja), a drugi razlog je porodica. Formalni razlog ovog puta je bio sasvim različit, ali je to odmah bilo povezeno sa posetom sinu Lorandu, koji već duže vreme živi u Pešti, i izuzetan je poznavalac i probirač crnih vina. (more…)
Priznajem: vino i vinograd mi trebaju da bih pobegao. Za mene mnogi bi rekli: “ima nizak prag osetljivosti”, drugi bi: “kriterijumi su mu nerealno visoki, živi u oblacima”. “Uz to je još i tvrdoglav, i uporan ko mazga”. “Težak je ko blato…” – Iako ni jedan od njih nije imao strpljenja, znanja i razumevanja da suoči svoje argumente sa mojima. Zašto? Pa zato, što je danas vladavina jeftinog haosa, zato što vladaju bezvredni dnevni političari, i zato što sve što je dobro, povuklo se u duboku pozadinu, u virtualni svet. Ne, gospodo. Mi ne govorimo isti jezik, pa nam se komunikacija malo pokvarila. (more…)
Postoji značajna razlika između ocenjivanja vina i ocenjivanja u drugim sferama, bilo to moda, književna dela, arhitektonski projekti ili makar i sport (ako se uopšte može sportom nazivati današnja takmičenja u fudbalu, košarci, ali makar i u atletici…). Uticaj subjektivnosti, koja ne potiče od subjekta ocenjivača, već od subjekta ko se takmiči, ili čiji uzorak se takmiči. Dali treba naglašavati koliki je uticaj na vrednovanje nekog dostignuća samo saznanje, da ono potiče od dotičnog n.n., ili je vezan za ličnost gospodina x.? Pa to je očigledno! Dodajmo tome i današnju našu jadnu situaciju, kada praktično ne postoji sistem vrednosti, pa interese sitnih moćnika, koji veruju (a to i dokazuju), da parama sve mogu kupiti. Teško mi je verovati u ovim uslovima u brendove, i ne dajem ni groš na ocene koje dolaze od “eminentnih ocenjivača”.
Kaberne sovinjon je sađen pre tri godine, tako da će ove godine biti prva berba i imaćemo devičansko vino. Šardone je sađen prošle godine, pa se prva berba planira tek sledeće godine. Treći vinograd je stogodišnjak, i nalazi se na peščanom nanosu plavnog područja reke Tise, tj. između reke i dolme.
Barik burad od američkog hrasta, uvezeno iz Francuske sadrže već istaložena vina koja se dozrevaju. U podrumu nema vrenja, sem onog sekundarnog – jabučno kiselinskog. Svaka godina ima svoju burad, barem 12 meseci; svaka dobra godina barem 24 meseci, a one izuzetne godine, imaće privilegiju, da zadrže vino u barem dva bureta i više godina.
Navika trošenja crnih vina u svojoj ranoj, voćnoj fazi, kod nas je još uvek dominantna. Najviše je tražen božole tip, tj. vino koje je najmlađe, a to je godine roda iste ili prošle godine. Tako, da je veoma teško sačuvati makar i malu količinu za dozrevanje. Novi podrum donosi nova pravila. Od sada se obavezno sačekava period optimalnog dozrevanja, troše se samo viškovi količina – za narednu berbu i novo vino potreban je prostor.
Tako se flašira deo vina i dozreva se u bocama, od čega određena količina postaje i arhivska, sa kontrolom svake godine, kada se ritualno otvara i degustiraju odložena vina u društvu prijatelja enologa.
Komentari