Postoje jela, koja se teško ili nikako ne uparuju sa vinom. Po nekim blogerima ova izjava škripi: stvar ukusa i svar poznavanja vina – kažu oni. Jedno je sigurno, ne znate, ako ne probate. Naravno, o ukusima i da ne govorimo (o ukusima se ne raspravlja). U mom podrumu dosad sam doživeo dijametralno suprotne ocene istih vina od ljudi, koji su pokazali zavidan nivo kulture vina.
Opšta literatura, knjige za početnike, sveznajuće knjige vina govore o pravilima belo meso – belo vino, riba – samo belo vino, crvena mesa – crveno vino itd. Danas već znam, da izuzetaka ima više nego pravila. Ali, važne su to knjige, zato, što otvaraju vrata onima, koji još ništa ne znaju o vinu, i ako postupe obrnuto, prvi šamar će ih udaljiti od daljeg učenja, i poneki nikad neće naučiti i doživeti čari uživanja u degustaciji vina. Bolje knjige govore o faktorima, koji ometaju degustaciju vina. Jedna od “otrova” jeste ljuto. Ljuta paprika. Prezačinjena jela. Paprika, kao takva. Kisela jela. Teško upariva jela su jela od testa. Do skoro i mi smo uz picu pili pivo, i bio sam ubeđen, da je to jedino rešenje. Tako pišu i ugledni gastro portali. Nedavno, međutim, na stidljiv tekst napisan na Snooth-u o pokušaju uparivanja pice sa vinom, gde autor polazi upravo od činjenice, da se talijanska pica uživa tradicionalno sa pivom, sledi nekoliko burnih reagovanja ljudi, koji žive u Italiji i demantuju ovu tezu: Italijani (pa i oni) piju vino a ne pivo uz sve vrste pica – uglavnom Kianti, i druga lagana voćna crvena vina! Read the rest of this entry »
Domaće vino. Kako to dobro zvuči. Ili možda kako je to dobar izgovor, da se proda bilo šta za budzašta! Slika današnja. Domaći hleb. Domaći sir. Domaća kobasica. Domaći ajvar.. sve od poznatih velikih proizvožača, iz prave pravcate industrije, na rafovima megamarketa.
Čudno zar ne? Ako se ne osećate prevarenim, džaba vam i pričam. Ovaj ukradeni termin služi samo da bi se roba prodala priglupom, kratkovidom kupcu bušnih džepova. Jer zašto bi bio proizvod domaći? Kande je receptura babina? drevna? preneta sa kolena na koleno? U industriji, gde samo cevi imaju kolena. Gde je sve računarom izračunato i kontrolisano, standardizovano. ISO 9999, E999, HACCP… i na kraju: deklaracija na proizvodu (jer moliću fino, kupac se ne sme prevariti), i dedina slika kako suče brkove: DOMAĆE! Tzv. Domaći proizvodi u prodavnicama lažno se predstavljaju, i za mene je to znak upozorenja: šta ne treba ni probati. Read the rest of this entry »
Ovo bi trebalo da je priča o jednom izuzetnom vinu, ili doživljaju degustacije, ali nije. Izuzetno vino, koje smo degustirali u porodičnom krugu je stvarno izuzetno: Jacob’s Creek Reserve Barossa Shiraz 2007. Sira (Syrah, Shiraz) je i inače jedna od mojih omiljenih vrsta vina, koje se pije u posebnim prilikama. Loš Sira (izuzev nekih domaćih eksperimenata) još nisam probao, ali zato beležim izuzetna i još bolja. Vylyan-ov Villányi Syrah 2003, je na vrhu rang liste, probali smo ga prošle godine u Pešti. Kod kuće je pravi hit bio Dibonis-ov Sira, koji se danas zove DiShiraz cuveé; oduševio me pre nekoliko godina, danas je svakako među najboljima na domaćem tržištu, ali ni nalik na one prve boce, i daleko od svetskih standarda. Šta čini Sira toliko kvalitetnim, kako postaje tako dzsemast, balsamičan, pun kompleksnih aroma, gust i baršunast, a istovremeno je voćast i pitak? Nekoliko važnih stvari, a sve ćemo odmah pročitati sa etikete. Read the rest of this entry »
Bezkompromisno o sistemu vrednosti – ovako ću početi ovaj tekst. Pošto od svih upitanih Da li smatrate, da grad Zrenjanin treba ovakvu manifestaciju?, svi, tj. 100% njih je odgovorilo potvrdno, nakon četiri godine i četiri Vinskih Večeri, vreme je da se napiše zaključak i pouka.
Neko će primetiti, da su upitani bili gosti, pa naravno da neće reći da im se ne sviđa, i da su bacili pare. Ja ću protivreći argumentom, da onaj ko nije ni probao, taj i ne može znati dali je dobro ili loše. Zatim, u anketi je bilo 19 pitanja, i statistika govori da su upitani veoma strogo i zainteresovano odgovorili: treba, još kvalitetnije, još stručnije. Po svaku cenu. A cena za date usluge i doživljaj, merena u dinarima je za 80% njih zadovoljavajuća, za 15% njih čak niska (!). Svega je jedna osoba od upitanih odgovorila da je cena visoka. Oni, koji su rekli da je cena niska verovatno su obavešteniji, ili realniji u proceni, pošto ekenomske kalkulacije nakon podvlačenja linije govore o negativnom bilansu. Naravno, da smo to znali unapred, želeli smo da cena ostane ista kao i prošle godine, i tako smo i uradili. Gubitak će se pokriti (nadamo se) iz datih i zakasnelih donacija. I ako se i ne vrati, smatraćemo to investicijom u kulturu, u KULTURU VINA. Read the rest of this entry »
Vina po osnovnoj podeli – ne razmatrajući stilove, suvoću i poreklo – prepoznajemo pre svega po boji. Nekako se za vrstu vina po boji lepe i ostali atributi, najviše običajno, što zavisi gde se ova priča priča. Kod nas, bela vina su pre svega reduktivna, sveža, voćna i pitka.
Crvena vina (ili crna vina) su puna, suva, uvek umereno opora, ponekad „teška“, pa se piju samo uz hranu od crvenog mesa, roštilje, divljači i veoma zrele sireve. Roze vina mi prepoznajemo kao laka, lepršava, veoma voćna, ponekad mirišljava, ponekad sladunjava, ali uvek sasvim malo opora vina, koja se pijuckaju u društvu neobavezno. Intenzitet boje roze vina varira od veoma svetlih nijansi do skoro intenzivne crvene, naravno uvek prozirne. Što se same boje tiče, ona je nekad „boja ljuske crnog luka“, nekad boja soka od maline, boja ciklame, ružičasta, boja latica cveta šipka. Ali, ponekad je intenzitet crvene boje takav, da se vino providi tek kada je u čaši. Ovakva vina se kod nas (pa i u centralnoj Evropi) kvalifikuju kao ŠILER VINA. Read the rest of this entry »
Moda, ili stil vina? Rekao bih: i jedno i drugo. Činjenica je, da sam godinama probajući razna vina ustanovio da mi prija ukus hrasta u vinu, a kasnije sam se oduševio, pa i zaljubio u arome barika. Danas za mene je to pečat kvaliteta, i uvek novi doživljaj, kada degustiramo.
Koliko je to bila atrakcija pre desetak godina, toliko je to danas deo uobičajenih postupaka da se dobije u kvalitetu, i da se dodvori profinjenom ukusu kupaca vrhunskih vina. Danas možemo naći boce sa etiketama, gde je sasvim malim slovima, uzgred navedena činjenica da je vino odležavalo i u barik buradima. Jedno se međutim nije promenilo: odnos cena. Barik vino je po pravilu i do dva puta skuplje od istog vina, koje nije barikirano. Da to nije cena mode, a i neke veoma važne okolnosti barikiranja pokušaću otkriti ovim pisanjem.
Koliko je vino vezano za običaje? Koliki je uticaj mode na vino? Kolika je povratna sila prometa (potrošnje) vina na njenu proizvodnju? Ne mislim na količinu, već na stilove vina koji se dominantno proizvode. Dali je tradicija ponovo važna za nas? Važna za proizvođače vina, važna za potrošače.
Ali, šta je tradicija? Obazrivo ispipavamo korene, kao da je do juče bila zabranjena. Vreme sadašnje vešto traži odgovore iz prošlosti za sopstveno opravdanje. I u tom procesu ne mogu se sakriti namere koje zahtevaju primenu principa: cilj opravdava sredstva. Ježim se od svemoćne mašinerije ustalasalog lažnog folklora, tvorca kiča i jeftine masovnosti. Naprosto me hvata strah od izgovaranja imenica poput: “običaj”, “tradicija”, “autohtono”, “narodno”, “domaće vino”, “zavičajac”. Reči ogoljeni od izvornog značenja, sadržaja, naprosto floskule, izgovor, da se proda jeftina roba, da se oproste svi ugrađeni promašaji, da se ogradimo od ionako srušenog sistema vrednosti – ko zna, još će vaskrsnuti iz mrtvih, i eto nama belaja: vraćamo se u red i rad, pa naše spravljeno vince ni na pijaci više nećemo moći prodati! Vino je ipak svetinja. Za mene je iznad dnevne politike, seoskih vinskih svetkovina, daleko od plastične ambalaže, daleko od nametnute mode, iznad patetičnog nostalgisanja, i izvan domašaja onih, koji bi ga koristili za opijanje i pretvaranje folklora u kič. Pravo vino je elegantno i odvažno, pravo vino obično ne žele ni da vide oni, koji ga ne zaslužuju. Takvi će naći svoje “domaće vino”, jeftino a mlogo, jer ga nažalost ima, i sve više ga ima. Read the rest of this entry »
Da, naš podrum se opredelio u startu za vina, koja će odležavanjem u hrastovim buradima godinama biti sve bolja. Veliki izazov, velika odgovornost, ali je doživljaj degustacije takvog vina nezamenjiv i nezaboravan.
Hrast je vezan za vino istorijom. Kako je čovek otkrio tajnu vina, tako je otkrio i značaj hrastovog drveta. Vino je živo biće – kao i čovek -, rađa se, bude mlado, sazreva, kada najviše daje i pokazuje, a zatim ostari i umire. Neka se vina piju mlada, i ona nikad neće sazreti. Tim vinima hrast nije ni potreban. Tek vina, kojima je potrebno vreme da promene svoju strukturu, da se razviju arome, da se stabilizuju, ona trebaju pomoć za dugovečnost. Ova dugovečnost dolazi direktno od hrasta, i to uticajem tanina, jedinjenja, kojima je hrast veoma bogat, ali i uticajem same strukture materijala hrasta, od čega su burad sačinjena. Isti ti tanini utiču i na dugovečnost živog stabla hrasta, pa i na postojanost predmeta od ovog plemenitog materijala. Read the rest of this entry »
VINSKO VEČE 2011 – Hotel “Vojvodina”, Zrenjanin, 12. februar
ZDRAVICA
Podižem ovu čašu
u znak dobrodošlice svih nas, koji smo se večeras okupili!
U slavu onih, koji su nesebično pripremali ovaj večerašnji doživljaj!
U čast onih, koji su svoje vino s ljubavlju odnegovali za sebe i ponudili svima nama.
U čast svih vas, koji pijete malo ali dobro, i cenite vrednost.
U čast njenog veličanstva VINA, koji nas prati od nastanka civilizacije,
VINA, koji nas uči da budemo odmereni, iskreni, i prirodni.
Ali,
i u zdravlje onih, koji večeras nisu sa nama, a želeli bi.
Uživajte u ovoj večeri, ponesite svoje doživljaje i podelite ih svojim prijateljima,
da bi sledeće godine, i mnogo sledećih godina opet
ponovo slavili VINO, naše BANATSKO, ovde
na VINSKOJ VEČERI.
Živeli!
Februarsko Vinsko veče u Zrenjaninu je i treći put dokazalo svoju svrsishodnost: 180 gostiju, profesionalna organizacija, odlična hrana, posluženje, sedam različitih nagrađenih vina iz šest „garažnih“ vinarija Srednjeg Banata, i najvažniji iskorak ove godine: umesto tamburaša, gudački kvartet! Veče koje će se pamtiti i prepričavati, barem godinu dana, do sledeće Vinske večeri. Read the rest of this entry »
Udruženje “KLUB VINA”, Zrenjanin organizuje 12. februara 2011. sa početkom u 20,00 č. u svečanoj sali Hotela “Vojvodina”
uz veliku viševinsku večeru biće predstavljena vina najboljih vinara iz Srednjeg Banata
Hranu kreira Natalija Artamonov, restoran hotela „Vojvodina“
Prikladnom muzikom veče će ulepšati gudački kvartet
Cena ulaznica je 1500 dinara
Karte su u predprodaji na recepciji hotela „Vojvodina“ uz bukiranje mesta u sali informacije na telefon:
063 128 73 91
063 70 24 709
Komentari